 Senad ef. Agic |
Islamic Association of
Bosniaks in North America
25. maj 2003., St. Louis, Missouri
Sada smo u istom saffu i administrativno
Jedna od znacajnijih konsekevnci
11. septembra jeste da su odnosi Izmedju muslimanskih zajednica u SAD i zemalja njihova porijekla postali predmet stalnoga
pracenja. Svaka zemlja ima pravo da brine o svojoj sigurnosti. Mi Bosnjaci, koji smo kao i mnogi drugi narodi pred izgonom
nasli utociste u SAD, to sasvim dobro razumijemo. Do ovih susreta, osmih po redu, krovna organizacija IZ Bosnajka u SAD i
Kanadi formalno-pravno nije postojala, premda je de facto djelovala kao jedan organizam i to prije svega blagodareci vanredno
dobroj suradnji imama ovih dviju susjednih zemalja.
Odavno se osjecala potreba za registracijom ovakve jedne krovne Organizacije
koja bi i formalno objedinila i pravno uvezala svih samo dosada formiranih 17 nasih dzemata na podrucju Sjeverne Amerike.
Da bismo to mogli valjano realizirati, bila nam je potrebna osnivacka skupstina koja je, eto hvala Bogu uspjesno odrzana u
St. Louisu na ovim sada vec tradicionalnim svebosnjackim susretima Bosnjaka Amerike i Kanade.
Naziv organizacije je «Islamic
Association of Bosniaks in North America».
Dakle, u nazivu nema «mesihata», sto bi podrazumijevalo neko cvrsce ustrojstvo.
Ta rijec je zamijenjena sretnijim terminom «asocijacija», sto podrazumijeva udruzivanje na slobodnoj ili kako sam obrazlozio
u toku rada skupstine – labavoj osnovi - sto i jeste u skladu sa demokratskim tradicijama ovih dviju zemalja, a sto
nije daleko ni od islamskoga koncepta udruzivanja na vjerskoj osnovi.
Ja se nadam da ce veze sa Rijasetom biti bolje nego
dosada. Mi cemo i dalje podrzavati sve akcije koje bude pokretao Rijaset, kao i dosada.
Medjutim, u slucaju kada Rijaset
bude, objektivno ili subjektivno, pokazivao manje volje, spremnosti i sluha za nase potrebe, mi vise necemo morati cekati
na instrukcije iz Rijaseta. Bosnjaci u SAD i Kanadi ce ako Bog da, kao uostalom i Bosnjaci u Australiji, zahvaljujuci svojoj
asocijaciji, krojiti politiku svoje IZ prema mjeri svojih interesa i aspiracija i to je sasvim logicno. Jer, Bosnjaci su u
dijaspori zivotno zainteresirani da cuvaju i razvijaju svoj vjerski identitet i niko ne moze bolje odgovoriti na te i takve
potrebe od njih samih.
Asocijacija je formirana izmedju ostalog da omoguci bolju suradnju sa Rijasetom putem dijaloga.
Odnosi su se dosada sa Rijasetom odrzavali na principu davanja naloga, dekreta, rjesenja, razrjesenja, uzimanja zekata, kurbanskoga
mesa i sl. Mi smatramo da je to samo jedan od nacina dobroga rada, a nikako najboljega. Tamo gdje nema dijaloga, ima ucjena
i nametanja. Takav rad kad tad stvori krizu koja Zajednicu potom redovno vraca nazad I ponistava veliki dio postignutoga.
Ali,
nije glavni razlog formiranja Asocijacije da se zaostravaju odnosi sa Rijasetom. Glavni su razlozi proizisli iz potrebe da
se IZ brze i uspjesnije razvija u zemljama koje nude ogromne mogucnosti samoorganiziranja. Kada to bude postignuto, bit ce
svima bolje. I IZ u BiH a pogotovo Bosnjacima, njih oko 250,000 u Sjevernoj Americi.